Kategorije
Dokumenti

Izvješće o radu Društva u 2020.

Izvješće o radu društva u 2020. možete pronaći na poveznici ispod.

Izvješće o radu DP KZŽ u 2020.

Kategorije
Članovi pišu

Mentalno zdravlje djece predškolske dobi

Kako biti podrška djeci u teškim uvjetima života

Što je zapravo mentalno zdravlje? U kojem životnom periodu treba početi voditi računa  o mentalnom zdravlju? Posvećujemo li još uvijek više pažnje fizičkom zdravlju djece, a zanemarujemo mentalno?

Svjetska zdravstvena organizacija definira mentalno zdravlje kao „stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i plodno te je sposoban(na) pridonositi svojoj zajednici“ (Svjetska zdravstvena organizacija, 2004).

Mentalno zdravlje ne znači da smo uvijek sretni i dobro raspoloženi. Svi se suočavamo sa životnim teškoćama, stresovima i gubicima i tada se osjećamo ustrašeno, zabrinuto, ljutito, tužno…Dobro mentalno zdravlje omogućava nam da svoje emocije prihvatimo i uhvatimo se u koštac s teškoćama koristeći svoje resurse, vještine i sposobnosti.

Brojna istraživanja su pokazala da rana iskustva i interakcije djeteta s roditeljima ili skrbnicima, odnosno razvoj sigurne privrženosti, ima ključnu ulogu u zdravom razvoju moždane strukture koja dokazano predstavlja čimbenik otpornosti za optimalan razvoj djeteta kasnije tijekom života.  Dakle, mentalno zdravlje djece neodvojivo je od okruženja u kojemu žive, a kod djece predškolske dobi uglavnom je definirano bliskim članovima obitelji i predškolskom ustanovom koju pohađaju i u kojoj provode značajnu količinu vremena u danu. Iz navedenog proizlazi da smo odgovorni za mentalno zdravlje naše djece i da briga mora započeti od najranije dobi.

Djeca uče promatrajući nas odrasle, i najglasnija je poruka upravo ona koju vide iz naših postupaka. 

Naša nas djeca poznaju i prepoznaju emocionalnu klimu u kojoj se nalaze. Dobro je razgovarati i o tome kako oni doživljavaju vas, osjete li zabrinutost ili strah. Ne trebamo se praviti da nas situacija ne pogađa, već normalizirati osjećaje u ovoj za sve drugačijoj situaciji, uz poruku da će proći i da je važno da se sami trudimo oko toga da se zaštitimo. Briga, anksioznost, tuga i strah su uobičajene emocije u izvanrednim situacijama, a njihovo izbjegavanje ih može učiniti još jačima i dugotrajnijima. 

Predškolska djeca nemaju još dovoljno zrele kognitivne kapacitete, pa ne mogu pojmiti sve što se događa, pogotovo ne u dugoročnom smislu. Međutim, mogu osjećati atmosferu oko sebe, pogotovo onu u kući. Djeca su osjetljiva na osjećaje odraslih osoba oko njih, pa iako ne razumiju nužno u spoznajnom smislu što se točno događa, osjećaju tjeskobu i nesigurnost svojih roditelja.

DJECA MOGU IMATI RAZLIČITE REAKCIJE nakon stresnih i/ili traumatskih iskustava:

  • Biti tjeskobna i brinuti se za vlastitu sigurnost i sigurnost bliskih osoba
  • Biti uplašena, povučena, plačljivija
  • Reagirati većom separacijskom tjeskobom pri dolasku u vrtić
  • Biti „ljepljiva“ za roditelja ili odgojitelje
  • Pokazivati razdražljivost, svadljivost, agresivnost
  • Imati izraženiji motorički nemir, kraću pažnju
  • Nedostatak interesa
  • Mijenjati neke navike (jelo, spavanje)
  • Češće mokriti u gaćice (preko dana, i pri spavanju)
  • Tražiti više svoje prijelazne objekte
  • Imati povećanu osjetljivost na zvukove (prasak, lupanje vratima…).

Te reakcije se uglavnom javljaju odmah, ali se mogu javiti i kasnije, te mogu trajati kroz neko vrijeme. To su normalne i uobičajene reakcije na nenormalnu situaciju, a morate priznati da živimo u specifičnim, nenormalnim uvjetima.

KAKO MOŽETE POMOĆI DJETETU?

Važno je razgovarati o osjećajima i ponekad samo prihvatiti što dijete izražava bez posebne intervencije, a ponekad je potrebno umiriti dijete i prebaciti fokus na ono što nam pomaže:

  • Pitajte ih što inače rade kada su tužni/ljuti/uplašeni
  • Razgovarajte o tome kako se sve još možemo umiriti – uživati u nekoj omiljenoj aktivnosti, igrati se, crtati, razgovarati s prijateljima, gledati ili slušati nešto opuštajuće i smiješno, šaliti se i smijati, čitati, vježbati…
  • Možete nacrtati što pomaže
  • Tehnike disanja –
  • Posebno je važno djetetu omogućiti da izrazi svoje osjećaje
  • Prihvatite sve osjećaje koje djeca izražavaju i pokažite razumijevanje
  • Ako djeca spominju da se boje – normalizirajte djeci cijelu situaciju. Recite im da je normalno da smo nekada zabrinuti i zbog toga oprezniji i da su to osjećaji koje svi ljudi imaju, pogotovo u ovakvoj situaciji. Strah je korisna emocija koja nam pomaže da se čuvamo i zaštitimo od neugodnih i potencijalno za nas opasnih situacija
  • Ako niste sigurni što reći, uvijek možete suosjećajno ponoviti ono što je dijete reklo – to djetetu daje osjećaj da ste ga čuli i nekada je samo to potrebno.

Budite spremni da će djeca možda neke stvari više puta pitati ili tražiti razgovor. S jedne strane je djeci predškolske dobi potrebno ponavljanje kako bi shvatili neke događaje i proradili iskustva. S druge strane, radi nezrelih kognitivnih sposobnosti, neke stvari ne mogu sasvim pojmiti, pa postavljaju ista pitanja.

Osim ponavljanja objašnjenja, imenovanja i pomoć u verbalizaciji osjećaja izrazito je važno voditi računa o djetetovim potrebama. Biti podrška znači – biti tu, biti uz dijete, pogotovo kad je teško, slušati, razgovarati, zagrliti, osmjehnuti se…

Fizička aktivnost je jedna od najboljih pomagača u otpuštanju napetosti koja je prisutna u tijelu. Vježbajte, prilagodite vrstu aktivnosti uvjetima u kojima ste, ali dajte djeci da vode vježbe ili predlažu aktivnosti i svi sudjelujte. Osim otpuštanja energije važno je i opuštanje. U tome mogu pomoći brojne za djecu prilagođene vježbe disanja i aktivnosti za tijelo (oponašanje životinja, sladoled koji se topi na suncu) te različiti mentalni i kreativni zadaci (crtanje, mozgalice, izrađivanje ukrasa).

Djeca, značajno više nego odrasli, imaju kapacitet živjeti ovdje i sada, radi čega će se ispreplitati trenuci zabrinutosti i uznemirenosti sa trenucima igre i uobičajenih aktivnosti. Koliko god je moguće, potrebno je osigurati uvjete za igru.

Igra je djeci beskrajno važna jer potiče njihov cjeloviti razvoj – kognitivni, motorički i socioemocionalni. Igra kod djece potiče razvoj pamćenja, jezičnih kompetencija, razvoj apstraktnog mišljenja, koncentracije, kreativnost, sposobnost razumijevanja drugih…  Priključivanjem djetetu mogu se stvoriti prilike za dodatno povezivanje s njim i stvaranje prilike za opuštanje i zabavu – djece i odraslih.

Brinite o sebi  jer vi ste glavni pomagači svoje djece i ako vi vodite računa o  vlastitom mentalnom zdravlju, ako se osjećate  dobro (ili onoliko dobro koliko je to moguće), dobro će biti  i vaša djeca.

Osvijestite vlastite misli i tjelesne senzacije koje se s njima javljaju, te upoznajte sebe i svoje načine reagiranja, a potom pomozite i djetetu da učini isto, pa zajedno razgovarajte o tome što pomaže kada se tako osjećamo. Ono što je važno u svakoj dobi jest biti dostupan djetetu.

Svijet je na trenutak zastao, dovoljno da kao roditelji posvetimo vrijeme i pažnju svemu onome za čime inače s djecom čeznemo. Svi maštamo o nekim boljim danima u kojima smo dovoljno smireni, odmorni i raspoloženi da se posvetimo našim najbližima više od onog što raspored predviđa. No, to  rijetko stignemo u našim užurbanim stilovima življenja. Stvari koje nam kroz svakodnevnicu prođu neizgovorene sada možemo verbalizirati – volim te, nedostaješ mi, kako si? Tu sam za tebe. Jer to doista i možemo, i trebamo biti.

Ovo sasvim sigurno nisu najbolja vremena, niti se odvijaju našim izborom. No, u situaciji u kojoj svi zajedno sada jesmo, umjesto da razmišljamo što bi se sve moglo dogoditi te kreiramo crne scenarije, možemo se usredotočiti  na sadašnjost i stvaranje smislenih trenutaka

Zastanimo na tren, udahnimo i pogledajmo oko sebe – koga i što sve imamo? U ovo vrijeme moramo razgovarati s djecom svakog uzrasta, vodeći računa o tome koliko i koje informacije razumiju, ali im i dati prostor da nas pitaju i podijele sve što ih muči. Kada djeca znaju da smo voljni razgovarati, veća je šansa da će nam se i obratiti kada im treba podrška, a to je najvažnije. Prvo o korona virusu, a onda o potresu  i o drugim stvarima koje ih muče. Roditelji, iskoristite ovo vrijeme za razvoj odnosa povjerenja. Nekada nas sama činjenica da smo doma zavara da to znači da se djetetom i kvalitetno bavimo. Dijete treba pažnju i vrijeme samo za sebe i važno je da imamo isplanirane aktivnosti s djetetom kojima se ono, a i mi, veselimo, a u kojima svi sudjelujemo.

I da se vratimo opet na početak …

Mentalno zdravlje podrazumijeva bavljenje produktivnim aktivnostima – koje uključuju naša osjetila, emocije i intelekt, a pomažu nam da rastemo i razvijamo se, da se mijenjamo, prilagođavamo i nosimo s teškoćama i stresom. To podrazumijeva ostvarivanje zadovoljavajućih međuljudskih odnosa u kojima se osjećamo sretnije, snažnije, u kojima dobivamo podršku i potvrdu da smo vrijedni i važni baš takvi kakvi jesmo. Takvi temelji se postavljaju već u predškolskoj dobi, a naša zajednička uloga je da takve odnose s prijateljima i članovima obitelji njegujemo, a onda širimo u zajednici. Kad se suočavamo sa životnim izazovima i teškoćama, podrška i razumijevanje pomažu nam da ih lakše prebrodimo i čine temelj mentalnog zdravlja.

Korišteni izvori:

  • K. Jaman, P. Malnar, M. Tir Babić, N. Vac Burić i M. Vuko (2020), Materijal  Stručnog razreda za predškolsku psihologiju Hrvatske psihološke komore, Zgb,.
  • Vranić, A., Gerčar, A. i Puhovski, S. (2020): Ogledi o društvu iz psihološkog kuta, ZPD

Dodatna literatura:

Pripremila: Silvija Dugorepec, prof. psih.

Kategorije
Tjedan psihologije

Program 14. tjedna psihologije u KZŽ

Od 15. veljače 2021. do 21. veljače 2021. diljem Hrvatske se održava 14. tjedan psihologije – tijekom kojeg hrvatski psiholozi organiziraju događanja i aktivnosti kojima žele predstaviti i približiti načine na koje psihološka struka i psiholozi sudjeluju u zajednicama unutar kojih djeluju.

Program održavanja 14. tjedna psihologije u Krapinsko-zagorskoj županiji možete pronaći ovdje.

Kategorije
Dokumenti

Izvješće o radu Društva u 2019.

Izvješće o radu društva u 2019. možete pronaći na poveznici ispod.

Izvješće o radu DP KZŽ u 2019.

Kategorije
Objave

Novo radno vrijeme telefona za psihološku pomoć

Tijekom ožujka Društvo psihologa Krapinsko-zagorske županije je u suradnji s Hrvatskom psihološkom komorom i Hrvatskim psihološkim društvom uspostavilo telefonsku liniju za pružanje psihološke potpore građanima Krapinsko-zagorske županije u aktualnoj situaciji epidemije koronavirusa.

Psihološku pomoć građani mogu zatražiti od ponedjeljka do petka, od 18.00 do 22.00 sata na broj 091 576 3024.

Na telefonu su Vam i dalje dostupni volonteri – psiholozi iz Društva psihologa Krapinsko-zagorske županije.

Kategorije
Objave

Telefonska linija za psihološku pomoć u epidemiji koronavirusa

Poštovani,

Želimo Vas obavijestiti kako je Društvo psihologa Krapinsko-zagorske županije u suradnji s Hrvatskom psihološkom komorom i Hrvatskim psihološkim društvom uspostavilo telefonsku liniju za pružanje psihološke potpore građanima Krapinsko-zagorske županije u aktualnoj situaciji epidemije koronavirusa.

Psihološku pomoć građani mogu zatražiti 24 sata dnevno na broj 091 576 3024.

Na telefonu će Vam biti dostupni volonteri – psiholozi iz Društva psihologa Krapinsko-zagorske županije.

Ispod navodimo popis ostalih linija za psihološku pomoć u situaciji epidemije:

U nastavku navodimo i ostale brojeve za pružanje podrške osobama u karanteni ili samoizolaciji:

113 – Novi pozivni centar za sva pitanja vezana uz koronavirus (7 – 22 sata)

Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”
(svakodnevno od 8.00 do 20.00 sati):

01 2991 356   01 4696 276   01 4696 107   01 4696 297
01 6468 334   01 6468 335   01 6468 337   01 6468 338

Hrvatski crveni križ (24 sata dnevno):

DCK Krapinsko-zagorske županije – 091 199 5005

DCK Bjelovarsko-bilogorske županije – 098 723 289
DCK Brodsko-posavske županije – 091 406 0200
DCK Dubrovačko-neretvanske županije:
           Dubrovnik – 099 238 5237
          Orebić i Korčula – 092 389 1026
          dolina Neretve – 098 902 6058
          Ploče – 091 267 6129
DCK Grada Zagreba – 01 3778 236, 099 735 8851
DCK Istarske županije – 091 300 2626
           GDCK Buje – 052 772 446
          GDCK Buzet – 052 662 445
          GDCK Labin – 052 209 484
          GDCK Pazin – 091 162 4162, 052 623 405
          GDCK Poreč – 092 352 6501, 052 452 248
          GDCK Pula – 052 543 708, 052 543 713
          GDCK Rovinj – 052 811 105, 095 581 1886, 095 581 1895
DCK Karlovačke županije – 099 736 0782
DCK Koprivničko-križevačke županije – 091 9426 800
DCK Osječko-baranjske županije – 099 529 7100
DCK Požeško-slavonske županije – 091 951 1547
DCK Primorsko-goranske županije – 099 661 4706
DCK Sisačko-moslavačke županije – 091 952 2452
DCK Splitsko-dalmatinske županije – spajanje preko 112
DCK Šibensko-kninske županije – spajanje preko 112, 022 664 960
DCK Varaždinske županije – 091 564 6361, 091 935 2424
DCK Vukovarsko-srijemske županije – 099 666 9556
DCK Zadarske županije –  099 842 3324
DCK Zagrebačke županije – 099 470 2460
DCK Ličko-senjske županije – 099 314 517
DCK Međimurske županije – 040 395 248
DCK Virovitičko-podravske županije – 099 245 9093, 099 206 5225

Kategorije
Objave

Psihološki aspekti pojave koronavirusa

Dragi naši, s obzirom na trenutnu krizu uzrokovanu širenjem koronavirusa, u nastavku vam prenosimo tekst autorice dr. sc. Ljiljane Muslić iz Odsjeka za promicanje mentalnog zdravlja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, a koji je objavljen na stranicama HZZJZ.

U tekstu možete saznati sve o psihološkim aspektima pojave koronavirusa i kako se nositi sa strahom i drugim emocionalnim reakcijama koje su uobičajene u ovim situacijama.

Pojava koronavirusa SARS-CoV-2 u Kini 2019. godine i njegovo širenje zaokupilo je pažnju stručnjaka, medija i opće populacije. Iako je to donekle očekivano, u posljednje vrijeme, posebice s prvim zabilježenim slučajevima oboljelih u Hrvatskoj, sve više se u medijima spominje kako se proširila panika i strah među ljudima od moguće zaraze te smo bili svjedoci ili smo u medijima čitali o nepotrebnim ponašanjima kao što su masovna kupovina i stvaranje zaliha hrane, zaštitnih maski i sl., do neopravdanih napada na strane državljane ili ljude koji dolaze iz žarišta zaraze, izravno ili preko društvenih mreža.

Budući da pojava novog koronavirusa SARS-CoV-2 predstavlja novost te mnogi detalji nisu poznati što pojačava osobni doživljaj opasnosti, strah je normalna reakcija. Panika pak predstavlja intenzivan, odnosno jak doživljaj straha, a strah može biti reakcija na stvarnu prijetnju ili pretpostavljenu prijetnju – prijetnju koju pretpostavljamo ili očekujemo i percipiramo na temelju naše osobne procjene ili doživljaja rizika. To je slučaj i s doživljajem prijetnje od zaraze koronavirusom. Strah i tjeskoba, a s tim u vezi i naše ponašanje, često nije odraz stvarnog rizika utemeljenog na epidemiološkim podatcima već odraz našeg osobnog doživljaja rizika ili opasnosti.

Koliko su zapravo ljudi u strahu i kolika je razina panike u populaciji trenutno prvenstveno zaključujemo na temelju onoga što vidimo u bliskom okruženju ili preko medija. To nije ni na koji način provjereno, ispitano ili istraživano, a i općenito je malo podataka i istraživanja o utjecaju izbijanja epidemija i pandemija zaraznih bolesti na mentalno zdravlje. Ono što sa sigurnošću ipak možemo reći jest da je koronavirus u centru pozornosti javnosti i jedna od vodećih tema u posljednje vrijeme.

Razlozi zbog koji se prijetnja zaraze i opasnosti koronavirusom doživljava kao veća opasnost od sezonske gripe

Postavlja se pitanje o razlozima zbog kojih se prijetnja od zaraze koronavirusom doživljava kao veća opasnost od sezonske gripe. Važno je pritom osvrnuti se na obilježja trenutne prijetnje od zaraze koronavirusom, jer specifična obilježja prijetnje povećavaju emocionalnu reakciju, ali i osvrnuti se na razloge zašto ljudi općenito pokazuju sklonost čuti loše informacije, a ne i one umirujuće.

Neka obilježja prijetnje povećavaju emocionalnu reakciju i doživljaj rizika i opasnosti. Istraživanja su pokazala da postoji sklonost u precjenjivanju opasnosti kod novih rizika, odnosno novih vrsta opasnosti. Naime, više se brinemo kada su u pitanju novi i nama do sad nepoznati rizici, nego neki poznati. U ovom slučaju možemo napraviti usporedbu između sezonske gripe i prijetnje zarazom koronavirusom. Koronavirus je nov virus te kao takav nova prijetnja koja nam je manje poznata od sezonske gripe. Što manje znamo o određenoj prijetnji raste strah i osjećaj neizvjesnosti te se nerijetko javljaju i ponašanja kojima se pokušava vratiti osjećaj kontrole, ponašanja kao što su spomenuta masovna kupovanja i stvaranje zaliha hrane i potrepština, kupovina zaštitnih sredstava i maski i sl. To je pojava koja se ne događa samo u Hrvatskoj već i šire. Također, rizike kojima se osoba svjesno i dobrovoljno izlaže obično doživljavamo manjima za razliku od onih koji nisu dobrovoljni i nisu dostupni našoj kontroli, kao što je koronavirus.

Zašto ljudi čuju samo loše stvari, a ne i umirujuće informacije od stručnjaka?

Istraživanja su pokazala da u svakodnevnom životu, kako bi se brzo donijela odluka o čemu se brinuti, a o čemu ne, mozak koristi „mentalne prečice“ koje se odvijaju na nesvjesnoj razini, i instinkti i emocije tu igraju važnu ulogu. Usto je mozak skloniji pamtiti loše i općenito je osjetljiviji na neugodne i loše informacije koje su ključne za preživljavanje. Zapravo u primanju informacija mozak djeluje selektivno, veću pažnju pridaje lošim informacijama (raširenosti virusa, broju oboljelih, broju umrlih…), a zanemaruje primjerice one o ozdravljenju. Dodatno, uslijed preplavljenosti strahom, koji je donekle razumljiv i očekivan u ovakvim situacijama, precjenjivanje realnoga rizika može dovesti do još intenzivnijeg straha, a on pak do nepromišljenih ponašanja.

Kako se nositi sa strahom?

Iako je strah normalna reakcija koja u određenoj mjeri pomaže da budemo pozorniji na moguće izvore prijetnje i da povećamo brigu o svom zdravlju općenito, pretjerani strah i panika mogu više u tome više štetiti nego koristiti. Kako bismo „upravljali“ našim doživljajem rizika, a time i našim doživljajem straha, evo nekoliko preporuka:

Važno je prvo i osnovno naći i pratiti provjerene i vjerodostojne izvore informacija[1]. Usto je važna kontinuiranost i dosljednost informiranja, ali ne pretjerano i stalno.

Drugi važan način na koji možemo upravljati osobnim doživljajem rizika je da si postavimo nekoliko jednostavnih pitanja, kao što su Postoji li razlog zbog kojeg mislim da sam ja osobno u riziku od zaraze? Jesam li bio u kontaktu s mogućim slučajevima zaraze? Takvim promišljanjem smanjujemo mogućnost doživljaja rizika na nesvjesnoj i instinktivnoj razini, odnosno racionalnije promišljamo o mogućoj opasnosti.

Treća preporuka je da promišljamo koje su to mjere i načini, odnosno naša ponašanja kojima uspješno možemo doprinijeti smanjivanju rizika. Na tom mjestu je ponovno važno donositi odluke na temelju vjerodostojnih informacija od strane stručnjaka. To uključuje i ponašanja vezano uz načine na koje možemo zaštiti sebe, ali i druge ljude. Navedenim načinima i ponašanjima odgovorno se ponašamo prema svom zdravlju, ali i zdravlju drugih osoba.

Ovo je trenutak u kojem je važno osvijestiti i važnost općenite brige i ulaganja u vlastito zdravlje te prilika da promjenama u našem zdravstvenom ponašanju prihvatimo stilove života koji doprinose općenito boljem očuvanju našega zdravlja, uključujući doprinose boljoj zaštiti i od zaraznih kao i kroničnih nezaraznih bolesti. To bi mogla biti četvrta važna preporuka i poticaj kada govorimo o tome što možemo učiniti.

I na kraju, peta važna preporuka, ne zaboravimo da ne reagiraju svi jednako na situacije potencijalne prijetnje za zdravlje, neki reagiraju većim stresom, zabrinutošću i tjeskobom. Bez obzira na ozbiljnost i jačinu ugroze neki pojedinci bit će više, a neki manje uznemireni. Neka istraživanja u zemljama koja su prolazila iskustva izbijanja epidemija zaraznih bolesti kao što je gripa, SARS i dr. pokazala su da se velik udio populacije osjećao bespomoćno, prestravljeno i zabrinuto.

Razina stresa i anksioznosti te percipirani rizik od zaraze pokazali su se povezani s usvajanjem mjera opreza (preventivnih mjera). U normalizaciji emocionalnih reakcija i naglašavanju nade i otpornosti pomaže redovito i ponavljajuće informiranje jasnim i jednostavnim porukama te empatičan pristup normalnim stresnim reakcijama. Stoga je u ovim trenutcima važno da pružimo podršku onima koji su pod većim strahom i zabrinutošću. Pritom je važno poticati optimizam, ali ne negirati realne rizike. Važno je prihvatiti da ne reagiramo svi jednako i da je svakome „njegov strah realan“, te im treba pomoći, umiriti ih, pritom ih ne osuđivati i ne podcjenjivati ili slično negativno reagirati. Također je važno poticati realne procjene rizika kao i sposobnosti pojedinca da zaštiti sebe i svoju obitelj ponavljanjem točnih informacija, realnih procjena rizika i opasnosti te mjerama zaštite utemeljenima na stručnim dokazima. U svakom slučaju važno je međusobno povezivanje i davanje podrške i pomoći jedni drugima.

dr.sc. Ljiljana Muslić, prof. psih.
Odsjek za promicanje mentalnog zdravlja
Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Literatura:

Yeager, K. i Roberts, A. (Eds.). (2015). Crisis intervention handbook: Assessment, treatment, and research. Oxford University Press.

American Psychological Association (2020). Speaking of Psychology: Coronavirus Anxiety. Pruzeto s https://www.apa.org/research/action/speaking-of-psychology/coronavirus-anxiety (pristupljeno 27. veljače 2020.)

Center for the Study of Traumatic Stress (CSTS). Mental Health and Behavioral Guidelines for Response to a Pandemic Flu Outbreak. Preuzeto s https://www.cstsonline.org/resources/resource-master-list/mental-health-and-behavioral-guidelines-for-response-to-a-pandemic-flu-outbreak (pristupljeno 27. veljače 2020.)

Douglas, P. K., Douglas, D. B., Harrigan, D. C. i Douglas, K. M. (2009). Preparing for pandemic influenza and its aftermath: mental health issues considered. International journal of emergency mental health, 11(3), 137.

Kategorije
Tjedan psihologije

Program 13. tjedna psihologije u KZŽ

17. veljače 2020. – 23. veljače 2020.

Datum Vrijeme održavanja Aktivnost Nositelj(i) aktivnosti Namjena Mjesto održavanja
17. – 19.2.2020. 9:30 – 14:30 Psiho kutak: „Dopusti si izraziti ono što osjećaš:  It is ok not to be ok.Maja Kotarski Učenici 1. do 8. razreda OŠ Osnovna škola Bedekovčina, Bedekovčina
Ponedjeljak, 17.2.2020. 12.25 Radionica: „Prepoznavanje i zaštita od seksualnog nasilja u mladenačkim vezama“ Marija Vragović Učenici srednje škole Srednja škola Zlatar, Zlatar
13.00 Radionica: “Kako brinuti o svom mentalnom zdravlju?” Andrea Rebić Učenici 5. do 8. razreda OŠ Osnovna škola Hum na Sutli, Hum na Sutli
13.40 Radionica: „Kako se pripremiti za razgovor za posao“ Dražena Voska Učenici završnih razreda srednje škole Srednja škola Krapina, Krapina
15.20 Radionica: „Kako prijatelji mogu pomoći?“ Brankica Čavužić Učenici srednje škole Srednja škola Krapina, Krapina
18.00 Radionica: „Kako se osjećaš danas?“ Dragica Slakoper-Lisica Učenici 1. do 4. razreda OŠ Podružnica Obiteljski centar, F. Galovića 1A, Krapina
 
Utorak,
18.2.2020.
11.05 Radionica: „I ja sam dio e-svijeta“ Brankica Čavužić Učenici srednje škole Srednja škola Krapina, Krapina
13.00 Radionica: “Kako brinuti o svom mentalnom zdravlju?” Andrea Rebić Učenici 5. do 8. razreda OŠ Osnovna škola Hum na Sutli, Hum na Sutli
13.40 Probna državna matura iz psihologije Dražena Voska Učenici završnih razreda srednje škole Srednja škola Krapina, Krapina
18.00Predavanje: „Emocije kao naši putokazi“ Marina Sviben Družinec Šira javnost Gradska knjižnica „Ksaver Šandor Gjalski“, Zabok
18.00Radionica: „Djeca i mentalno zdravlje“ Vesna Tomorad Roditelji učenika viših razreda Osnovna škola Marija Bistrica, Marija Bistrica
 
Srijeda,
19.2.2020.
7.30 Radionica: „Moje samopoštovanje“ Brankica Čavužić Učenici srednje škole Srednja škola Krapina, Krapina
10.00Pub kvizVišnja Gorički-LovrenčićUčenici srednje školeGimnazija A.G. Matoša, Zabok
13.00 Radionica: “Kako brinuti o svom mentalnom zdravlju?” Andrea Rebić Učenici 5. do 8. razreda OŠ Osnovna škola Hum na Sutli, Hum na Sutli
17.40 Predavanje: „Kreativnost“ Ivo Dragić Učenici srednje škole Srednja škola Zlatar, Zlatar
 
Četvrtak,
20.2.2020.
9.00 – 11.00 Akcija mjerenja raspoloženja Gordana Kamenečki, Iva Petek Šira javnost City Park Zabok, Zivtov trg, Zabok
13.00 Radionica: “Kako brinuti o svom mentalnom zdravlju?” Andrea Rebić Učenici 5. do 8. razreda OŠ Osnovna škola Hum na Sutli, Hum na Sutli
12.45 Radionica: „Komunikacijske vještine“ Dražena Voska Učenici srednje škole Srednja škola Krapina, Krapina
12:45 Radionica: „Komunikacija na društvenim mrežama“ Mirjana Laginja Učenici srednje školeSrednja škola Krapina, Krapina
12.50 Predavanje: „Izazovi u digitalnom svijetu“ Brankica Čavužić NastavniciSrednja škola Krapina, Krapina
18.00Predavanje: „Anksioznost i depresija – bolesti današnjice“ Andrea Rebić Šira javnostNarodna knjižnica Hum na Sutli, Hum na Sutli
 
Petak,
21.2.2020.
9.00 Radionica:  „Što su i zašto su važne emocionalne kompetencije?Nadica Jokić Mlade nezaposlene osobe Pučko otvoreno učilište Krapina, Šetalište hrv. nar. preporoda 13 (dvorana KLUB)
9.30 Radionica: „Emocije i kako se nositi s emocijama“ Valentina Posavec Učenici 3.a razreda OŠ Osnovna škola Stubičke Toplice, Stubičke Toplice
9.30 Radionica: „Kolo sreće“ Maja Kotarski Učenici 1. do 8. razreda OŠ Osnovna škola Bedekovčina, Bedekovčina
10.25 Radionica: „Emocije i kako se nositi s emocijama“ Valentina Posavec Učenici 3.b razreda OŠ Osnovna škola Stubičke Toplice, Stubičke Toplice
11.30 Radionica: „Kako napraviti promjene na profesionalnom putu?“ Nadica Jokić Nezaposlene osobe Pučko otvoreno učilište Krapina, Šetalište hrv. nar. preporoda 13 (dvorana KLUB)
12.45 Radionica: „Kad uočim, reagiram“ Brankica Čavužić Učenici srednje škole Srednja škola Krapina, Krapina
13.00 Radionica: “Kako brinuti o svom mentalnom zdravlju?” Andrea Rebić Učenici 5. do 8. razreda OŠ Osnovna škola Hum na Sutli, Hum na Sutli
Kategorije
Događanja

8. Regionalni susret članova HPK u Krapini

8. Regionalni susret članova Hrvatske psihološke komore održat će se u subotu 06. srpnja 2019. u Krapini, Srednja škola Krapina, Šetalište Hrvatskog narodnog preporoda 6, s početkom u 10:00 sati.

Pozivamo sve članove Komore da više detalja o susretu i prijavnicu potraže na stranicama HPK.

Prijava je obavezna za sudjelovanje, a ispunjenu prijavu potrebno je dostaviti na hpk@psiholoska-komora.hrnajkasnije do utorka 02. srpnja 2019.

Teme 8. Regionalnog susreta članova su sljedeće:
DIGITALNA DEMENCIJA: ZAPAŽANJA KLINIČKOG PSIHOLOGA
Ljiljana Husnjak, klinička psihologinja, Odjel za psihologiju, Županijska bolnica Čakovec

DOJENČAD I MALA DJECA I EKRANI
dr.sc. Inge Vlašić-Cicvarić, Zavod za kliničku, zdravstvenu i organizacijsku psihologiju, KBC Rijeka

HPK I ZAKON O PSIHOLOŠKOJ DJELATNOSTI
Antun Pretković, Hrvatska psihološka komora

PREDSTAVLJANJE PROJEKTA:  „EDUKACIJA I SENZIBILIZACIJA DJECE, RODITELJA I NASTAVNIKA U SREDNJIM ŠKOLAMA KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE O PROBLEMU SUICIDA MLADIH“
Brankica Čavužić, Ljerka Tuđa-Družinec, Društvo psihologa Krapinsko-zagorske županije

KAKO INTEGRIRATI NEUROFEEDBACK U PSIHOLOŠKU PRAKSU (predavanje i radionica)
Paulina Pavić, Vita plena j.d.o.o.

Kategorije
Događanja

II. Psycho Film & Media Festival u Rijeci 14.-15.03.2019.

II. PSYCHO FILM & MEDIA FESTIVAL U RIJECI 14.-15.03.2019. – PRIJAVITE SUDJELOVANJE

S velikim zadovoljstvom vas želimo obavijestiti kako će II. Psycho Film & Media Festival (PFMF) biti održan 14. i 15.3.2019. godine u riječkom Kulturnom centru RiHub, sjedištu projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture.

PFMF je platforma za suradnju psihologa i medijskih stručnjaka, pokrenuta radi jačanja dijaloga između profesija, te boljeg međusobnog razumijevanja i kvalitetnije suradnje. Zamišljen je kao skup konferencijsko-festivalske forme koja uključuje sve oblike sudjelovanja. Pokrenuli smo ga s namjerom uključivanja što većeg broja zainteresiranih stručnih organizacija i medijskih predstavnika i raduje nas što je prošlogodišnji Festival posjetilo više od 120 sudionika.

Stoga vas pozivamo vas da se uključite u rad Festivala, bilo aktivno s nekim oblikom sudjelovanja u programu, bilo samo kao sudionik u publici.

Središnje teme Festivala su: 1. Psihologija i mediji, i (nezaobilazna) etika; 2. Mediji u psihologiji  te 3. Psihologija i psiholozi u medijima – više o svakoj temi, ali i o Festivalu u cjelini, donose web stranice Festivala http://pfmf.eu.

U nadi da ćete aktivno sudjelovati na ovogodišnjem PFMF-u, molimo vas da prijavu za sudjelovanje izvršite putem obrasca na web stranici https://pfmf.eu/prijava-i-nacin-sudjelovanja.php.

Za dodatne informacije slobodno se obratite na mail: psy.fmf@gmail.com.

Pozdrav iz Grada koji teče…

Programsko-organizacijski odbor PFMF:
Borka Babić, Hrvoje Gligora, Nada Kegalj, Linda Kolić-Sobol, Tanja Tuhtan Maras