Kategorije
Članovi pišu

Mentalno zdravlje djece predškolske dobi

Kako biti podrška djeci u teškim uvjetima života

Što je zapravo mentalno zdravlje? U kojem životnom periodu treba početi voditi računa  o mentalnom zdravlju? Posvećujemo li još uvijek više pažnje fizičkom zdravlju djece, a zanemarujemo mentalno?

Svjetska zdravstvena organizacija definira mentalno zdravlje kao „stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i plodno te je sposoban(na) pridonositi svojoj zajednici“ (Svjetska zdravstvena organizacija, 2004).

Mentalno zdravlje ne znači da smo uvijek sretni i dobro raspoloženi. Svi se suočavamo sa životnim teškoćama, stresovima i gubicima i tada se osjećamo ustrašeno, zabrinuto, ljutito, tužno…Dobro mentalno zdravlje omogućava nam da svoje emocije prihvatimo i uhvatimo se u koštac s teškoćama koristeći svoje resurse, vještine i sposobnosti.

Brojna istraživanja su pokazala da rana iskustva i interakcije djeteta s roditeljima ili skrbnicima, odnosno razvoj sigurne privrženosti, ima ključnu ulogu u zdravom razvoju moždane strukture koja dokazano predstavlja čimbenik otpornosti za optimalan razvoj djeteta kasnije tijekom života.  Dakle, mentalno zdravlje djece neodvojivo je od okruženja u kojemu žive, a kod djece predškolske dobi uglavnom je definirano bliskim članovima obitelji i predškolskom ustanovom koju pohađaju i u kojoj provode značajnu količinu vremena u danu. Iz navedenog proizlazi da smo odgovorni za mentalno zdravlje naše djece i da briga mora započeti od najranije dobi.

Djeca uče promatrajući nas odrasle, i najglasnija je poruka upravo ona koju vide iz naših postupaka. 

Naša nas djeca poznaju i prepoznaju emocionalnu klimu u kojoj se nalaze. Dobro je razgovarati i o tome kako oni doživljavaju vas, osjete li zabrinutost ili strah. Ne trebamo se praviti da nas situacija ne pogađa, već normalizirati osjećaje u ovoj za sve drugačijoj situaciji, uz poruku da će proći i da je važno da se sami trudimo oko toga da se zaštitimo. Briga, anksioznost, tuga i strah su uobičajene emocije u izvanrednim situacijama, a njihovo izbjegavanje ih može učiniti još jačima i dugotrajnijima. 

Predškolska djeca nemaju još dovoljno zrele kognitivne kapacitete, pa ne mogu pojmiti sve što se događa, pogotovo ne u dugoročnom smislu. Međutim, mogu osjećati atmosferu oko sebe, pogotovo onu u kući. Djeca su osjetljiva na osjećaje odraslih osoba oko njih, pa iako ne razumiju nužno u spoznajnom smislu što se točno događa, osjećaju tjeskobu i nesigurnost svojih roditelja.

DJECA MOGU IMATI RAZLIČITE REAKCIJE nakon stresnih i/ili traumatskih iskustava:

  • Biti tjeskobna i brinuti se za vlastitu sigurnost i sigurnost bliskih osoba
  • Biti uplašena, povučena, plačljivija
  • Reagirati većom separacijskom tjeskobom pri dolasku u vrtić
  • Biti „ljepljiva“ za roditelja ili odgojitelje
  • Pokazivati razdražljivost, svadljivost, agresivnost
  • Imati izraženiji motorički nemir, kraću pažnju
  • Nedostatak interesa
  • Mijenjati neke navike (jelo, spavanje)
  • Češće mokriti u gaćice (preko dana, i pri spavanju)
  • Tražiti više svoje prijelazne objekte
  • Imati povećanu osjetljivost na zvukove (prasak, lupanje vratima…).

Te reakcije se uglavnom javljaju odmah, ali se mogu javiti i kasnije, te mogu trajati kroz neko vrijeme. To su normalne i uobičajene reakcije na nenormalnu situaciju, a morate priznati da živimo u specifičnim, nenormalnim uvjetima.

KAKO MOŽETE POMOĆI DJETETU?

Važno je razgovarati o osjećajima i ponekad samo prihvatiti što dijete izražava bez posebne intervencije, a ponekad je potrebno umiriti dijete i prebaciti fokus na ono što nam pomaže:

  • Pitajte ih što inače rade kada su tužni/ljuti/uplašeni
  • Razgovarajte o tome kako se sve još možemo umiriti – uživati u nekoj omiljenoj aktivnosti, igrati se, crtati, razgovarati s prijateljima, gledati ili slušati nešto opuštajuće i smiješno, šaliti se i smijati, čitati, vježbati…
  • Možete nacrtati što pomaže
  • Tehnike disanja –
  • Posebno je važno djetetu omogućiti da izrazi svoje osjećaje
  • Prihvatite sve osjećaje koje djeca izražavaju i pokažite razumijevanje
  • Ako djeca spominju da se boje – normalizirajte djeci cijelu situaciju. Recite im da je normalno da smo nekada zabrinuti i zbog toga oprezniji i da su to osjećaji koje svi ljudi imaju, pogotovo u ovakvoj situaciji. Strah je korisna emocija koja nam pomaže da se čuvamo i zaštitimo od neugodnih i potencijalno za nas opasnih situacija
  • Ako niste sigurni što reći, uvijek možete suosjećajno ponoviti ono što je dijete reklo – to djetetu daje osjećaj da ste ga čuli i nekada je samo to potrebno.

Budite spremni da će djeca možda neke stvari više puta pitati ili tražiti razgovor. S jedne strane je djeci predškolske dobi potrebno ponavljanje kako bi shvatili neke događaje i proradili iskustva. S druge strane, radi nezrelih kognitivnih sposobnosti, neke stvari ne mogu sasvim pojmiti, pa postavljaju ista pitanja.

Osim ponavljanja objašnjenja, imenovanja i pomoć u verbalizaciji osjećaja izrazito je važno voditi računa o djetetovim potrebama. Biti podrška znači – biti tu, biti uz dijete, pogotovo kad je teško, slušati, razgovarati, zagrliti, osmjehnuti se…

Fizička aktivnost je jedna od najboljih pomagača u otpuštanju napetosti koja je prisutna u tijelu. Vježbajte, prilagodite vrstu aktivnosti uvjetima u kojima ste, ali dajte djeci da vode vježbe ili predlažu aktivnosti i svi sudjelujte. Osim otpuštanja energije važno je i opuštanje. U tome mogu pomoći brojne za djecu prilagođene vježbe disanja i aktivnosti za tijelo (oponašanje životinja, sladoled koji se topi na suncu) te različiti mentalni i kreativni zadaci (crtanje, mozgalice, izrađivanje ukrasa).

Djeca, značajno više nego odrasli, imaju kapacitet živjeti ovdje i sada, radi čega će se ispreplitati trenuci zabrinutosti i uznemirenosti sa trenucima igre i uobičajenih aktivnosti. Koliko god je moguće, potrebno je osigurati uvjete za igru.

Igra je djeci beskrajno važna jer potiče njihov cjeloviti razvoj – kognitivni, motorički i socioemocionalni. Igra kod djece potiče razvoj pamćenja, jezičnih kompetencija, razvoj apstraktnog mišljenja, koncentracije, kreativnost, sposobnost razumijevanja drugih…  Priključivanjem djetetu mogu se stvoriti prilike za dodatno povezivanje s njim i stvaranje prilike za opuštanje i zabavu – djece i odraslih.

Brinite o sebi  jer vi ste glavni pomagači svoje djece i ako vi vodite računa o  vlastitom mentalnom zdravlju, ako se osjećate  dobro (ili onoliko dobro koliko je to moguće), dobro će biti  i vaša djeca.

Osvijestite vlastite misli i tjelesne senzacije koje se s njima javljaju, te upoznajte sebe i svoje načine reagiranja, a potom pomozite i djetetu da učini isto, pa zajedno razgovarajte o tome što pomaže kada se tako osjećamo. Ono što je važno u svakoj dobi jest biti dostupan djetetu.

Svijet je na trenutak zastao, dovoljno da kao roditelji posvetimo vrijeme i pažnju svemu onome za čime inače s djecom čeznemo. Svi maštamo o nekim boljim danima u kojima smo dovoljno smireni, odmorni i raspoloženi da se posvetimo našim najbližima više od onog što raspored predviđa. No, to  rijetko stignemo u našim užurbanim stilovima življenja. Stvari koje nam kroz svakodnevnicu prođu neizgovorene sada možemo verbalizirati – volim te, nedostaješ mi, kako si? Tu sam za tebe. Jer to doista i možemo, i trebamo biti.

Ovo sasvim sigurno nisu najbolja vremena, niti se odvijaju našim izborom. No, u situaciji u kojoj svi zajedno sada jesmo, umjesto da razmišljamo što bi se sve moglo dogoditi te kreiramo crne scenarije, možemo se usredotočiti  na sadašnjost i stvaranje smislenih trenutaka

Zastanimo na tren, udahnimo i pogledajmo oko sebe – koga i što sve imamo? U ovo vrijeme moramo razgovarati s djecom svakog uzrasta, vodeći računa o tome koliko i koje informacije razumiju, ali im i dati prostor da nas pitaju i podijele sve što ih muči. Kada djeca znaju da smo voljni razgovarati, veća je šansa da će nam se i obratiti kada im treba podrška, a to je najvažnije. Prvo o korona virusu, a onda o potresu  i o drugim stvarima koje ih muče. Roditelji, iskoristite ovo vrijeme za razvoj odnosa povjerenja. Nekada nas sama činjenica da smo doma zavara da to znači da se djetetom i kvalitetno bavimo. Dijete treba pažnju i vrijeme samo za sebe i važno je da imamo isplanirane aktivnosti s djetetom kojima se ono, a i mi, veselimo, a u kojima svi sudjelujemo.

I da se vratimo opet na početak …

Mentalno zdravlje podrazumijeva bavljenje produktivnim aktivnostima – koje uključuju naša osjetila, emocije i intelekt, a pomažu nam da rastemo i razvijamo se, da se mijenjamo, prilagođavamo i nosimo s teškoćama i stresom. To podrazumijeva ostvarivanje zadovoljavajućih međuljudskih odnosa u kojima se osjećamo sretnije, snažnije, u kojima dobivamo podršku i potvrdu da smo vrijedni i važni baš takvi kakvi jesmo. Takvi temelji se postavljaju već u predškolskoj dobi, a naša zajednička uloga je da takve odnose s prijateljima i članovima obitelji njegujemo, a onda širimo u zajednici. Kad se suočavamo sa životnim izazovima i teškoćama, podrška i razumijevanje pomažu nam da ih lakše prebrodimo i čine temelj mentalnog zdravlja.

Korišteni izvori:

  • K. Jaman, P. Malnar, M. Tir Babić, N. Vac Burić i M. Vuko (2020), Materijal  Stručnog razreda za predškolsku psihologiju Hrvatske psihološke komore, Zgb,.
  • Vranić, A., Gerčar, A. i Puhovski, S. (2020): Ogledi o društvu iz psihološkog kuta, ZPD

Dodatna literatura:

Pripremila: Silvija Dugorepec, prof. psih.