Kategorije
Događanja

Poziv psiholozima

Pozivamo sve psihologe i studente psihologije koji žive, rade, djeluju na području Krapinsko-zagorske županije da se uključe u aktivnosti i rad Društva psihologa KZŽ kako bi razmjenjivali iskustva i znanja, te time doprinijeli profesionalnom i osobnom razvoju, ali i promicanju struke.

Kategorije
Članovi pišu

Obitelj u tranziciji

Od osamostaljenja Hrvatske slušamo kako smo u tranziciji, prolazimo kroz neke društvene promjene, odnosno, neki utjecaji dolaze do nas. Kako je obitelj temeljna jedinica društva, pokušajmo vidjeti kakvim to promjenama u obitelji svjedočimo.

U pradavna vremena postojale su plemenske zajednice sa svojim starješinama, točno utvrđenom podjelom rada svih članova i statusom određenim rođenjem. Odrastao, zdrav muškarac bio je vredniji član zajednice za razliku od žene, djeteta ili ostarjele osobe. Ukoliko je bio rođen u «višoj» klasi zadržavao je taj položaj bez obzira na svoje osobne karakteristike i vrijednosti. Ljudski život nije mnogo vrijedio, a žene i djeca su bili potrošna roba. Tako je u srednjem vijeku poznat slučaj dječjeg križarskog rata u kojem je stradao ni neslućen broj djece. Građansko društvo poznaje brojčano manju, tipično patrijarhalnu obitelj. Glava kuće, otac, donosi sve odluke, slušaju ga svi članovi obitelji,  a nasljeđuje ga obično najstari sin, Djeca u takvom okruženju, do otprilike, između dva svjetska rata, bila su forisirana da budu tiha, vrlo poslušna, a priznata metoda odgoja  bila je «batina». Odjeća djece tog vremena izgledom je nalikovala odjeći odraslih, samo je broj bio dječji. Još početkom dvadesetog stoljeća, «stučnjaci za djecu» su preporučivali da djeca trebaju jesti prije očevog povratka kući jer se smatralo nepoželjnim da glava kuće biva uznemiravan prilikom jela običnom nazočnošću čak i vlastite djece.

Razvoj znanosti i tehnologije te zapošljavanje žena u ratnoj industriji, dovodi do promjena. Žene, do sada kućanice i roditeljice, postaju zaposlene, s pravom glasa, financijski neovisne o mužu ili ocu. Njihova pravna, radna i ekonomska samostalnost mijenja dotadašnje obiteljske odnose. Muškarac više nije jedini hranitelj ni apsolutni autoritet. Hijerarhija nestaje, a javljaju se uređeni partnerskog odnosi između muškarca i žene i demokratičniji pristup djeci. Ali, tako su ugrožene nečije stare navike.  Muškarci gube povlašteni položaj u obitelji, imaju teškoće prilagođavanja, dolazi do problema i sukoba. Netko tko je do jučer gledao svog djeda kako naređuje baki, sam o svemu odlučuje, «s visine» gleda na  kućanske poslova, kažnjava djecu i traži da ga se bezpogovorno sluša, taj će se teško snaći u «novim vremenima».

Obzirom na biološku dimenziju, funkcija i uloga majke je prva značajna po dijete i obitelj. Majčino zdravlje, brige, strahovi, tjeskoba, prvo su što utječe na potomke, a zatim odnosi između djetetu dviju najvažnijih osoba, oca i majke. Ako su ti odnosi stalno odmjeravanje snaga tko je «glavni», a tko «poslušan», tko radi «muške», a tko «ženske» poslove, je li «glava kuće s kratkom ili dugom kosom» i sl., onda će se najvjerojatnije dogoditi razvod braka, odnosno, raspad obiteljske zajednice. Uopće se u današnje doba odnos između muškarca i žene razvija u tako kratkom roku da se ponekad ni oni sami ne stignu snaći. Iz nepripremljenosti jednih na druge, nepoštivanja tuđih prava i neuvažavanja međusobnih razlika i potreba, dolazi do problema među partnerima koja dalje vode problemima u obitelji i u podizanju potomaka.

Način života današnjeg čovjeka traži brzinu i dobru organizaciju. Zahtjevi na radnom mjestu, društvene obveze, potrošačke navike i potreba da se ima što više u materijalom smislu, stres, nervoza, otuđenost utječu na ljude pa pojedinci  «pucaju po šavovima». Jedna od zabluda je tvrdnja da se može biti dobar roditelj, a istodobno biti nezadovoljan položajem u braku, poslom, statusom u životnoj sredini i sl. Obitelj je na mnogo načina ovisna o zbivanjima u društvu političke, kulturne, socijalne ili tržišno-radne naravi. Pa ma što to dolazilo i prolazilo iz «bijela svijeta» kroz naše krajeve i ostavljalo tragove među nama, ostaje činjenica da je obitelj ipak jedina, dovoljno snažna i prilagodljiva da preuzme odgovornost za negativne učinke koje društveni sustav može imati na pojedince.

I što dalje? Ona vjekovnu «poštuj oca i majku da dobro ti bude na zemlji» suvremenim jezikom interpretirajmo u «poštujmo obiteljske vrijednosti», bez predrasuda i želje za materijalnom dobiti. Kad već društvo kroz svoje institucije mora zadirati u obiteljske odnose neka to svakako čini putem stručnih osoba, senzibiliziranih za takvu problematiku uz zakonsku regulativu prava i povlastica koja se odnose na roditeljstvo. Na kraju i svatko od nas je slobodan odbaciti spekulacije i utjecaje koji ugrožavaju ili minimaliziraju važnost obitelji.

Autor teksta: Tončica Božić, psihologinja

Kategorije
Članovi pišu

Škola za mene

Svake godine nekoliko tisuća učenika završava osnovnu školu i pred njima je važna odluka – što nakon osnovne škole? Koju školu upisati, za koje zanimanje se školovati, čime se želim baviti, što želim raditi? Neki učenici odmah znaju što žele, no velika je većina i onih neodlučnih koji nisu sigurni kamo dalje. Za i jedne i druge odabir srednje škole je veliki zadatak, a odluku nije nimalo lako i jednostavno donijeti.

Pri donošenju takve odluke uvelike mogu pomoći informacije o samoj školi koju učenik planira upisati i obrazovnom programu. Vrlo važno je da se učenik pravodobno informira, a informacije može steći iz raznih izvora. To su roditelji, učitelji, stručni suradnici u školi (pedagog, psiholog, i dr.). Danas gotovo svaka škola organizira ‘Otvorene dane škole’ gdje se učenici zainteresirani za tu školu mogu pobliže upoznati sa obrazovnim programima te škole, razgledati školu, porazgovarati sa profesorima i dobiti informacije iz prve ruke od učenika koju tu školu pohađaju (koliko je škola zahtjevna, kakvi su profesori, koje su slobodne aktivnosti, i ostale sitne, ali bitne informacije).

Nadalje korisno se upoznati sa samim radnim mjestom koje možete obavljati nakon završene te škole. Npr. ako netko želi biti automehaničar vrlo je korisno da posjeti automehaničarsku radionicu da vidi čime se sve automehaničar bavi, kakvo je to radno mjesto, kakvi su uvjeti radnog mjesta, da porazgovara sa majstorom automehaničarem o samom poslu i kakvim se problemima sve suočava. Još jedan koristan izvor informacija je i Zavod za zapošljavanje gdje učenik može dobiti informacije o samom zanimanju, mogućnostima zapošljavanja u zanimanju, te stručnu pomoć savjetnika za profesionalno usmjeravanje.

Jedan od faktora koji utječu na upis u srednju školu su svakako i ocjene. Za svaki obrazovni program u srednjoj školi postoji skupina predmeta koji se boduju za upis u taj program, a gleda se i opći uspjeh. Predmeti koji se boduju za upis ovisi od škole do škole i od obrazovnog programa. Tako npr. za upis u opću gimnaziju gledaju se predmeti hrvatski jezik, matematika, strani jezik, povijest, zemljopis; u nekim gimnazijama se umjesto zemljopisa gledaju ocjene iz biologije. Informacije o predmetima koji se boduju za upis u određenu srednju školu možete dobiti u srednjoj školi ili pak vidjeti iz prošlogodišnjeg natječaja (možete ga potražiti u knjižnicama, ili na Zavodu za zapošljvanje), a svake godine krajem svibnja ili početkom lipnja izlazi natječaj koji vrijedi za tu školsku godinu gdje su navedene te informacije. U umjetničkim školama osim bodova koji se dobivaju na temelju ocjena, provjeravaju se i sposobnosti (likovne, plesne, glazbene i sl.), što isto utječe na upis. U svakom slučaju dobro se unaprijed informirati koji su predmeti važni za upis kako bi eventualno mogli poboljšati svoje ocjene iz tih predmeta i na taj način imali veću šansu za upis u željenu srednju školu.

Ono možda što je najvažnije je pri odabiru i upisu u srednju školu je zapravo upoznati samog sebe. Netko više voli rad u prirodi, netko voli izrađivati stvari, neki su povučeniji i više voli raditi sami, dok drugi više vole biti i raditi s ljudima. Netko voli dinamične i brze poslove, nekog privlače poslovi gdje treba biti temeljit i detaljan. Svi smo različiti, i stoga je vrlo važno znati kakve su nam sklonosti, što nas zanima, kakve su naše osobine, koja znanja i vještine imamo, te kakvo je naše zdrastveno stanje jer možda postoje neke zapreke za obavljanje određenih poslova (npr. osoba koja je alergična na brašno sigurno neće moći raditi kao pekar jer bi to škodilo njenom zdravlju). 

Na kraju, važne su i vaše želje. Što želite? Ići u školu koja vas ne zanima je propao posao. Jer upravo je interes ono što će vam dati motivaciju da školu i završite.

Stoga, razgovarajte sa svojim roditeljima, učiteljima, stručnim suradnicima, posjetite škole koje želite upisati, prikupite informacije iz svih mogućih izvora kako bi lakše donijeli odluku… i želimo vam puno uspjeha u nastavku školovanja!

Autori teksta: Tamara Blažinić-Papišta, psihologinja i Nadica Jokić, psihologinja

Kategorije
Članovi pišu

Nasilje među djecom i mladima

U posljednje vrijeme,  nažalost, svjedoci smo porasta fizičkog, verbalnog, socijalnog i psihološkog nasilja među djecom i mladima. Zašto je vršnjačko nasilje u takvom porastu i  kako ga zaustaviti?  Što kao roditelji možemo učiniti da nam dijete ne postane nasilnik, što učiniti ako primijetimo da je žrtva nasilja?,

Roditeljstvo je umijeće, a zahtjevi u odgoju svakim danom sve su veći. U obitelji kao primarnoj ljudskoj  zajednici u kojoj se formiraju osnove fizičkog, intelektualnog, emocionalnog i moralnog razvoja djeteta, uslijed tempa života sve je manje zajedničkog provođenja vremena, emocionalne povezanosti i kvalitetne komunikacije. Roditelji su prezauzeti  poslovima i vrlo često odsutni od kuće. Djeca sve češće ostaju sama i prepuštena sama sebi. Sve više su izložena nasilju u  javnim medijima, čije vijesti u posljednje vrijeme nasilnicima daju neprimjerenu važnost i prezentiraju nasilništvo kao model ponašanja  kojim se postaje netko i izlazi iz anonimnosti. Sve češće djeca nemaju s kime ostvarivati osobne kontakte – okreću se kontaktima mobitelom i računalom,  itekako podložnom za daljnje širenje nasilničkog ponašanja putem agresivnim sadržaja i različitih oblika manipulacije djecom.

Djeca – nasilnici i sami su vrlo često žrtve nasilničkog ponašanja roditelja ili ukućana ili svjedoci nasilničkog ponašanja odraslih u obitelji međusobno. Nedostatak roditeljske pažnje, emocionalne topline i kvalitetne komunikacije, nedostatan nadzor nad dječjim ponašanjem, ali i pretjerano zaštitnički odnos roditelja također pogoduju nasilničkom ponašanju. Nasilnici su  češće djeca s viškom energije, poteškoćama pažnje i koncentracije, impulzivna djeca niskog stupnja tolerancije na frustraciju. Takva  djeca  teško ostvaruju bliskost s drugom djecom, nisu adekvatno prihvaćena od vršnjaka i kod njih najčešće   ne postoje izgrađene vrijednosti poštivanja  autoriteta.

Stoga, djetetu treba pružati ljubav i pažnju. Bez obzira na obaveze, treba nastojati sudjelovati u njegovom životu – pratiti ga, primjećivati promjene, reagirati na njih, razgovarati, objasniti pozitivne i negativne strane života i odnosa među ljudima. Vlastitim ponašanjem djetetu  dajemo model ponašanja  koji će usvojiti, a kasnije i samo najčešće koristiti. Stoga se nemojmo ponašati nasilnički – ponašajmo se na socijalno poželjan način. U pravilima i disciplini koju zahtijevamo od djeteta treba biti dosljedan, da se dijete zna orijentirati što je dobro, a što ne  i koje će ponašanje biti nagrađeno odnosno kažnjeno.

Nemojmo tući djecu – time ih učimo da se konflikti rješavaju nasilnim putem. Vrlo je vjerojatno da će i sama svoje konflikte s vršnjacima  rješavati na taj način! Postoji niz pravila, pa  i kazni koji ne zahtijevaju primjenu fizičke sile. Nagrađujmo dobra i pozitivna ponašanja –  dijete će se zbog  pozitivnih posljedica svojeg ponašanja češće tako i ponašati. Zaštitimo djecu od fizičkog nasilja u obitelji, kao i nazočnosti nasilju u bližoj i daljnjoj sredini. Kontrolirajmo količinu nasilja kojoj je dijete izloženo na TV programu, tisku, u glazbi koju slušaju, u svijetu video igara koje igraju. Iako su djeca danas u  informatičkom smislu naprednija od nas roditelja, roditelj i dalje ostaje roditelj – stoga  provjerimo  povremeno s kim dijete kontaktira i kakve sadržaje razmjenjuje mobitelom ili kompjutorom. Potaknimo dijete na oblike kreativnog korištenja slobodnog vremena – igru s vršnjacima, boravak u prirodi, aktivno bavljenje umjetničkim aktivnostima, kanalizirajmo njegovu energiju u bavljenje sportom.

O vršnjačkom nasilju mora se razgovarati  u obitelji, na satovima razredne zajednice, na roditeljskim sastancima. Ukoliko primijetimo da je dijete žrtva nasilja ili i samo nasilnik, treba se obratiti nadležnim službama zaduženim za suzbijanje nasilja među mladima: pedagoškim i stručnim radnicima u odgojno-obrazovnim ustanovama, centrima za socijalnu skrb konačno i policiji, koji imaju propisane protokole postupanja u slučaju nasilja među mladima. Zajedno s djetetom treba se što prije uključiti u savjetodavni rad u za to nadležnim ustanovama (obiteljskim centrima, savjetovalištima za roditelje, djecu i mladež, medicinskim  ustanovama).

Nad evidentnim porastom vršnjačkog  nasilja ne možemo zatvoriti oči. Način na koji će se cijelo društvo – od svakog roditelja ponaosob, vrtića, škole, socijalne sredine, nadležnih ustanova za prevenciju i sprečavanje nasilja,  postaviti prema ovom problemu,  odrediti će u kakvom ćemo svijetu u budućnosti živjeti – hoće li to biti svijet prepun  nasilja ili civilizirani svijet socijalno poželjnog ponašanja.

Kategorije
Projekti

EDUKACIJA I SENZIBILIZACIJA DJECE, RODITELJA I NASTAVNIKA U SREDNJIM ŠKOLAMA KRAPINSKO – ZAGORSKE ŽUPANIJE O PROBLEMU SUICIDA

Rukovodeći se činjenicom da je po statističkim pokazateljima Krapinsko-zagorska županija niz godina vodeća ili među dvije vodeće županije po broju suicida, te da posebno zabrinjava što je u tom broju velikih udio mladih, čak i maloljetnih osoba, Društvo psihologa Krapinsko-zagorske županije osmislilo je 2008. godine projekt čiji je cilj edukacija i senzibilizacija javnosti, a ponajprije roditelja i nastavnika te učenika srednjih škola o problemu suicida mladih.

Naime, prema podacima Policijske uprave Krapinsko-zagorske, u od 2002. do 2008. godine zabilježeno je povećanje broja suicida i pokušaja suicida mladih u ukupnom broju suicida i pokušaja suicida od približno 10% 2002. na 20% 2008.

Projektom se Društvo počelo baviti šk.g. 2009/2010. Cilj projekta definirali smo kao edukaciju i senzibilizaciju djece, roditelja i nastavnika srednjih škola, te šire javnosti o problemu suicida mladih na području županije.

Prve godine rada na projektu proveli smo edukaciju svih nastavnika 9 srednjih škola (oko 400 nastavnika) koje djeluju na području Krapinsko-zagorske županije. Održali smo predavanja na nastavničkim vijećima u trajanju od 2 sata, o problemu suicidalnosti: o mitovima o suicidu, upozoravajućim znakovima koje daju suicidalne osobe, rizičnim faktorima i stilovima ponašanja suicidalnih osoba kako bi bili u mogućnosti identificirati rizične učenike.

U prvim razredima svih srednjih škola Županije ima više od 1200 učenika, odnosno oko 2000 roditelja. Roditeljski sastanci s predavanjem o suicidalnosti održavaju se za po dva razredna odjela zajedno, što znači ukupno 20 roditeljskih sastanaka svake školske godine. Osim problema suicidalnosti, edukacija roditelja uključuje i pitanja otvorene i iskrene komunikacije s adolescentima,  kao i ohrabrivanje za traženje stručne pomoći za sebe i dijete u slučaju identifikacije upozoravajućih znakova i rizičnih faktora.

Projektom je planirano održati i radionice za ukupno 135 učenika srednjih škola (15 iz svake škole). Radi ograničenih financijskih sredstva, ovom projektnom aktivnošću počeli smo se baviti tek ove školske godine, i to s jednom grupom od dvadesetak učenika (jedan dio učenici Gimnazije A. G. Matoš, Zabok, a jedan dio učenici Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću, Zabok). Radi se o ciklusu radionica, pri čemu se jedan ciklus sastoji od 10 radionica u trajanju od 90 min, a uključuje teme vlastitog identiteta, samopoštovanja, komunikacije i asertivnosti, obiteljskih odnosa, uspješnog rješavanja problema i problema suicidalnosti.

I kao posljednje, projekt obuhvaća i distribuciju edukativnih letaka nastavnicima, roditeljima i djeci te Domovima zdravlja na području Krapinsko – zagorske županije, Centrima za socijalnu skrb, Obiteljskom centru u Krapini te Općoj bolnici u Zaboku.

Sa zadovoljstvom možemo konstatirati, temeljem evaluacije koju provodimo na kraju svakog predavanja, da nastavnici, a još više roditelji, procjenjuju ova predavanja važnima i korisnima. Stoga nastavljamo s radom na projektu sada treću školsku godinu, prvenstveno održavanjem predavanja za roditelje učenika prvih razreda srednjih škola.

Provođenje našeg projekta podržalo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, a sufinancira ga Krapinsko-zagorska županija i neki drugi donatori. 

Autor teksta: Ljerka Tuđa-Družinec, psihologinja,

Kategorije
Tjedan psihologije

Program u 5. Tjednu psihologije

20.2.2012. – 26.2.2012.

Izložba učeničkih radova na temu Psihologija

Nositelj aktivnosti: Brankica Čavužić, psihologinja i učenici 2.a razreda

Namijenjeno: Učenici, roditelji, nastavnici

Predvorje SŠ Krapina

20.02.2012. (ponedjeljak)

7:30 – 15:15 INFO PULT – PSIHO KUTAK  (Provjerite svoje pamćenje, jeste li podložni stresu, ispitajte kakvo vam je samopoštovanje ….)

Nositelj aktivnosti: Brankica Čavužić, psihologinja i učenici 2.a, 3.a,  4.a i 2.j razreda

Namijenjeno: Učenici

Predvorje SŠ Krapina

10:15 – 11:00 Radionica za učenike završnih razreda srednje škole „Što nakon srednje“

Nositelj aktivnosti: Nadica Jokić, psihologinja, Martina Barušić (vježbenica)

Namijenjeno: Učenici  (4.at, 4.dt razred)

Dvorana za priredbe u SŠ Krapina

11:55 – 12:40 Radionica za učenike završnih razreda srednje škole „Što nakon srednje“

Nositelj aktivnosti: Nadica Jokić, psihologinja, Martina Barušić (vježbenica)

Namijenjeno: Učenici  (4.bt, 4.ct razred)

Dvorana za priredbe u SŠ Krapina

12:45 – 13:30 Debata  (Teza: Abortus – žena ima pravo na izbor)

Nositelj aktivnosti: Brankica Čavužić, psihologinja, afirmacijska skupina –učenici 4.a razreda; negacijska skupina -učenici 3.a; suci – učenici 2.ct razreda

Namijenjeno: Učenici

Dvorana za priredbe u SŠ Krapina

17:00 – 18:30 Predavanje/radionica: Samopouzdanje djece i kako ga razvijati

Nositelj aktivnosti: Ljerka Lihter, psihologinja

Namijenjeno: građanstvo

Gradska Knjižnica Zabok

21.02.2012. (utorak)

9:00 – 15:00 Profesionalno usmjeravanje – grupno savjetovanje učenika

Nositelj aktivnosti: Nadica Jokić, psihologinja, Martina Barušić (vježbenica), Klara Meštrović, vježbenica

Namijenjeno: Učenici zavšnih razreda Srednje škole Krapina

Hrvatskog zavoda za zapošljavanje PS Krapina

12:45 – 13:30 Radionica u sklopu Projekta prevencija nasilja u mladenačkim vezama – „Sanjam dobru vezu“

Nositelj aktivnosti: Brankica Čavužić, psihologinja

Namijenjeno: Učenici 3.a razreda

Prostor za pedagoške radionice SŠ Krapina

17:00 – 18: 30 Predavanje/radionica: Deficit pažnje/hiperaktivni pormećaj

Nositelj aktivnosti: Silvija Dugorepec, psihologinja

Namijenjeno: roditelji

Dječji vrtić „Zipkica“, Zabok

22.02.2012. (srijeda)

10:00 -12:00 Prezentacija “Uloga psihologa u profesionalnom usmjeravanju učenika” na sastanku s predstavnicima škola i partnerskih institucija

Nositelj aktivnosti: Nadica Jokić, psihologinja, Martina Barušić, vježbenica, Klara Meštrović, vježbenica

Namijenjeno: Stručni suradnici u srednjim školama

Srednja škola Krapina

12:45 – 13:30 Radionica   –  „Ja, ti poruke“

Nositelj aktivnosti: Brankica Čavužić, psihologinja

Namijenjeno: Nastavnici

Prostor za pedagoške radionice SŠ Krapina

17:00 – 18:00 Predavanje: Edukacija i senzibilizacija djece, roditelja i nastavnika o problemu suicida mladih

Nositelj aktivnosti: Višnja Gorički – Lovrenčić, psihologinja

Namijenjeno: Roditelji učenika 1.a, 1.c i 1.d razreda; razrednici

Dvorana za priredbe SŠ Krapina

17:00-18:30 Radionica: Zdrava komunikacija

Nositelj aktivnosti: Silvija Dugorepec, psihologinja

Namijenjeno: odgojitelji

Dječji vrtić „Zipkica“, Zabok

23.02.2012. (četvrtak)

8:20 – 9:55 Školsko natjecanje iz psihologije

Nositelj aktivnosti: Brankica Čavužić, psihologinja

Namijenjeno: Učenici

Nova zbornica SŠ Krapina

9:15-11:00 Radionica za učenike završnog razreda osnovne škole “Moje pr(a)vo zanimanje”

Nositelj aktivnosti: Nadica Jokić, psihologinja, Klara Meštrović, vježbenica

Namijenjeno: Učenici osnovne škole

OŠ Augusta Cesarca Krapina

11:05-11:50 Radionica: „Govor tijela

Nositelj aktivnosti: Brankica Čavužić, psihologinja

Namijenjeno: Učenici – jutarnji turnus

Prostor za pedagoške radionice SŠ krapina

12:45 – 13:30 Radionica: „Kontrola emocija“

Nositelj aktivnosti: Brankica Čavužić, psihologinja

Namijenjeno: Učenici 2.a razreda

Učionica 9A SŠKrapina

13:40-14:25 Radionica: „Govor tijela“

Nositelj aktivnosti: Brankica Čavužić, psihologinja

Namijenjeno: Učenici – popodnevni turnus

Prostor za pedagoške radionice SŠ krapina

17:00 – 18:30 Radionica: Roditeljski stres

Nositelj aktivnosti: Ljerka Tuđa-Družinec, psihologinja

Namijenjeno: roditelji

Dječji vrtić „Rožica“, Veliko Trgovišće

24.02.2012. (petak)

8:00 – 10:30 Pomoć u procjeni vlastitih potencijala  “Želim studirati”

Nositelj aktivnosti: Nadica Jokić, psihologinja, Klara Meštrović, vježbenica

Namijenjeno: Učenici Srednje škole Krapina

Srednja škola Krapina

9:00 – 14:00 Radionica: Samoprocjena profesionalnih interesa

Nositelj aktivnosti: Martina Barušić, vježbenica

Namijenjeno: Nezaposlene osobe

HZZ PS Krapina, Ispostava Donja Stubica

11:55 Proglašenje pobjednika školskog natjecanja iz psihologije

Nositelj aktivnosti: Brankica Čavužić, psihologinja, ravnatelj i pedagoginje

Namijenjeno: Učenici

Prostor za pedagoške radionice SŠ Krapina